Žena zmaj iz Priboja

Žena zmaj iz Priboja

Priznanje ovog naziva pripalo je Malini Stanojević, zaslužnoj za mnoge projekte koji su poboljšali položaj i devojaka i penzionerki u selima i zaseocima s obe strane Lima

Za Malinu Stanojević znaju mnogi. Ne samo Pribojci, meštani sela ove zlatiborske opštine i najvećeg grada Polimlja. Zovu je za savet i informacije žene od Subotice do Vranja. Njeno mišljenje žele da čuju zvaničnici u državnim institucijama, nevladinim organizacijama. Iako je već deceniju u penziji agilna Malina narodski rečeno – ne staje.

Od 2012. na čelu je Udruženja žena „Sačuvajmo selo”, član je Nacionalnog tima za preporod sela, inicijator brojnih projekata za zapošljavanje žena u ruralnim područjima, razvoj seoskog turizma, očuvanje tradicije.

Sačuvajmo selo

Radno vreme nema, baš kao ni slobode dane. Ispred obaveza koje je izabrala da joj ispune penzionerske dane na prvom mestu joj je porodica: suprug, kćerka, sin, dvoje unuka. Kad ugrabi koji slobodni sat najradije zapeva. I to ne obično, već onako kako se nekada pevalo u ovom kraju, tačnije na desnoj obali Lima – „iz vika” . Na pitanje kako sve postiže, daje jednostavan i iskren odgovor: – Prija mi. Da mi nešto ne prija, ne bih radila!

Foto: Lična arhiva

Za takav, jednostavan i iskren govor koji je održala krajem prošle godine na dodeli priznanja „Cvet uspeha za ženu zmaja”, Udruženja poslovnih žena Srbije, dobila je najglasniji aplauz. Malina se našla na bini među dobitnicama sa specijalnim priznanjem – za doprinos razvoju ruralnog ženskog preduzetništva.

Foto: Udruženje poslovnih žena Srbije

U razgovoru za Magazin kaže da je rođena u selu Donja Bela Reka, a da se kasnije preselila u Priboj. Radila je kao projektant elektroinstalacija u nekada čuvenoj Fabrici automobila Priboj, FAP-u. Imala je, kako dodaje, posao kakav se samo poželeti može. Radno vreme do 15 sati ostavljalo je dovoljno vremena da se zaputi u polje.

– Ja sam sa sela, sve to sam radila kao dete, ništa što je u vezi s poljem nije mi nepoznato. Naučila sam i da vezem, pletem, tkam. Nekad se podrazumevalo da devojka sve to zna. Naše bake, koje su nas učile tome, govorile su: „Nauči nikad nećeš znati kada će ti zatrebati”.

I zaista, kada je osnovala udruženje, veštine ručnog rada uobličila je u projekat i iskoristila da popravi položaj žena u svom kraju. Najponosnija je, ipak, na projekat u okviru koga su žene dobile 19 plastenika u selima i zaseocima Priboja, Nove Varoši. U njima tokom cele godine vredne članice Udruženja sade, rasađuju, ubiru plodove: luk, spanać, paradajz, krastavce, papriku…

Foto: Privatna arhiva

Imaju za sebe, svoje porodice ali i za prodaju, preradu u gotove proizvode čijim plasmanom takođe zarade.

U svakoj rečenici koja se razmeni s visprenom Malinom provejava njeno isticanje da je upravo žena stub porodice, stub sela pa i šire – stub čitavog društva, države.

– Kad žena vidi da se njen rad ceni, da ostvaruje konkretnu zaradu – to je čini ispunjenom, zadovoljnom, srećnom.

Zarada od svojih veština

Ona ne mora da strahuje da će deca krenuti negde daleko da traže drugde mesto za svoj život. Oseća se samostalnom bez obzira na to, na primer, što se udala i došla u drugu sredinu, na muževljevo imanje. Kada žena zarađuje drugačije je gleda i muževljeva porodica jer, da se ne zavaravamo, na ovim prostorima još važe tradicionalni modeli, patrijarhalna smo sredina. Samo žena koja se obrazuje ima mogućnost da radi i zaradi, napreduje, može da se oseća samostalnom i nezavisnom – ističe naša sagovornica.

U udruženju je okupljeno više desetina žena, od onih mladih tek izašlih iz škola, sredovečnih do penzionerki poput predsednice. Malina sama traži i piše projekte i priznaje da joj je u tom segmentu pomoć najpotrebnija. Jedan od nedavnih projekata koji su uspešno realizovale bila je obuka za 30 žena iz sela za rad na računaru. Podeljeno je desetak lap-topova.

Možda će upravo neka od njih s Malinom početi da traga za novim konkursima kako bi žene iz naselja s obe obale Lima došle do novih prilika da rade.

Autor: Andrijana Cvetičanin

Izvor: Politika – Magazin